Contact us: +385981908630
Sutivan, island Brač

Otok Brač

Najveći otok srednjodalmatinske otočne skupine, treći po veličini među jadranskim otocima; 394,57 km2; 13 824 stan. Od kopna ga dijeli Brački kanal, od Šolte Splitska vrata, a od Hvara Hvarski kanal. Najviši vrh otoka, Vidova gora (778 m), ujedno je i najviši vrh na jadranskim otocima. Vapnenački dio obale je kamenit i strm, dok je ostali dio razmjerno nizak i pjeskovit (na južnoj strani od Farske do Bola, na sjevernoj od Sutivana do Supetra). U krajoliku otoka prevladava krški vapnenački reljef sa škrapama, jamama, docima i uvalama. Blaže forme reljefa, na kojima su rasprostranjena smeđa primorska tla (najplodnija na otoku), pretežno u unutrašnjosti (osobito između Ložišća i Nerežišća i između Selaca, Novog Sela i Sumartina).
Srednje temperature zraka tijekom siječnja od 4,9 °C (Pražnice) do 7,2 °C (Sutivan), a u srpnju od 22,9 °C (Nerežišća, 360 m) do 24,7 °C (Sutivan). Kiše najviše padaju u zimskoj polovici godine. Pražnice imaju godišnje oko 1450 mm, a Sutivan oko 830 mm oborina. Od vjetrova imaju najveći utjecaj na klimu otoka jugo i bura (vruljska bura između Pučišća i Povlja). Ljeti je čest, osobito uz sjeverozapadnu obalu, maestral, koji puše s mora. Na Braču nema površinskih vodenih tokova. Trajnih izvora ima jedino oko Bola.

Viši dijelovi otoka (iznad 400 m) mjestimice su obrasli crnim i alepskim borom; veće ili manje šume alepskog bora susreću se uz sva obalna naselja; inače prevladava makija i kamenjar.
Najveća su naselja Pučišća i Supetar. Glavni poljodjelski proizvodi su ulje, vino i voće (višnje i bademi); stočarstvo i ribarstvo. Tvor-nice ribljih konzervi su u Postirama i Milni. Glavni kamenolomi poznatoga bračkoga kamena su kraj Pučišća, Selaca, Postira, Spliske, Donjeg Humca (brački kamen ugrađen je u Bijelu kuću u Washingtonu i Dioklecijanovu palaču u Splitu). Cijelim je otokom izgrađena cestovna mreža; trajektna veza Split-Supetar, Makarska-Sumartin; brodske veze sa Supetrom i Bolom. Zračna luka (za manje zrakoplove) iznad Bola.
Naseljen od neolitika (spilja Kopačina između Donjeg Humca i Supetra), preko brončanog i željeznog doba (gradine Rat kod Ložišća, Kaštilo iznad Bola, Škrip – kao glavna utvrda, Velo i Malo Gradišće, Hum, Gradac, gomile u okolici Nerežišća, Pražnica, Gornjeg i Donjeg Humca i drugdje), grčke kolonizacije (Vičja vala), do danas. Prvi su poznati stanovnici otoka Iliri (antički naziv Brača, Brattia, potječe vjerojatno od ilirskog brentos: jelen).
Rimsko doba ostavilo je tragova (ladanjske vile, grobnice) ne samo u unutrašnjosti otoka već i na obali; za cara Dioklecijana iskorištavali su se kamenolomi kod Škripa.
U ranom srednjem vijeku Brač je pod Bizantom, u IX. st. osvajaju ga slavenski Neretljani, a zatim dolazi u sastav hrvatske države. Zbog opasnosti od pirata stanovnici pomalo napuštaju naselja na obali i povlače se u unutrašnjost otoka (Nerežišća, Donji Humac, Škrip, Gornji Humac, Podhume, Gradac i dr.). U XIII. st. Brač je u rukama Omišana, kojima ga 1240. oduzimaju Splićani; u XIV. st. priznaje vlast ugarsko – hrvatskoga kralja Ludovika I., zatim bosanskoga kralja Tvrtka I. i hercega Hrvoja Vukčića, uživajući pritom široku autonomiju.
Godine 1420.-1797. je pod vlašću Venecije, koja mu je potvrdila stare privilegije. Poslije pada Venecije pripada do 1806. Austriji, kraće vrijeme je baza ruske flote za sjeverni dio Jadrana, zatim je u vlasti Francuza, a onda do 1918. pod Austrijom.
Iz ranokršćanskoga doba je desetak svetišta (trolisna crkva u Sutivanu, trobrodna bazilika s krstionicom u Povljima i Postirama, Supetar). Od X. st. javljaju se prve crkve predromaničkoga stila (Sv. Nikola iznad Sumartina, Sv. Mihovil nad Dolom), a potom crkvene građevine prate stilski razvitak hrvatskoga graditeljstva romaničkih osobina (Sv. Juraj vrh Brača, Sv. Ilija kraj Donjeg Humca). U XV. st. javljaju se složeniji graditeljski sadržaji (ljetnikovac u Bolu), a u renesansnom slogu grade se crkva u Postirama i dominikanska crkva u Bolu. Graditeljstvo baroka najizraženije je pri podizanju crkava (Škrip, Ložišća, Milna, Nerežišća). U XIX. st. zadržana je visoka razina građenja (Ložišća-zvonik, crkva u Selcima). U XX. st. graditeljska ostvarenja čine turistički i hotelski objekti (Bol, Supetar) te kuće za odmor (Povlja, Bobovišća, Splitska).

Izvor: 
Leksikografski zavod “Miroslav Krleža”
 Hrvatska turistička zajednica

[socialring]